Godina dana, gomila sranja....

Dakle referirajuci se na moj zadnji post stvari su se odvile ovako. Jednostavnije bi bilo reci nikako! Moj "novi" (sad je vec i stari) romanticni frajer s kojim sam provela citavo vrijeme po krajolicima, planinama-visinama i prirodnim prostranstvima nakon 3 mjeseca idealne veze preko noci se pretvorio u cudoviste. Ali preko Noci. Kako nam se veza sastojala na relaciji London-Pariz-Tuzla (stalno sam nasa druzenja morala kalendarski bookirati) Ali dok je trajalo to je bilo to. On je bio taj! Ostavio me preko noci, bez teksta samo je otisao. Ali to je vec jedan zaseban topic. Danas nemam volje. Nakon 5 mj sto se sa mnom nije nasao in the face dao si je slobodnu mogucnost no limit povratka,slanja poruka. I tako smo se nasli na solo vani, zapili se na nekakvoj ljetnoj terasii zavrsili u krevetu. Samo tako. Kao da nikad nije otisao( jer istina svih tih pola godine skoro nikome nisam ni primirisala ) i osjecaj je bio gotovo isti.. Ali ostavio je posljedice, nista vise nije isto. K vragu- ne odes samo tako od nekoga. Poceo je pricati drugo jutro, ja sam ga zaustavila. Jer ne zelim slusati, opravdanja, obecanja. Ne gledam ga kao tog jesenjeg dana. I eto vec dva mj me opet opsjeda, druzimo se. Pijemo kave, organiziramo vecere na balkonu uz istog onog Neil Younga i svako malo pobjegnemo iz grada. Ali dodes do toga da ne mozes bjezati od svog slomljenog srca. Sve me to onda povrijedilo, unistilo i ja sam to potisnula- suze sam gusila jastucima, plakala u javnim wc-ma ocajnicki pokusavajuci popraviti sminku i pool myself. I doslo je na naplatu. Pred par dana sam napravila jednu od onih gresaka koje su sudene da se dogode i kozmos ti ih zaljepi kad ta na vrat. Bio je sasvim neki uobicajen dan-idealan za takve di im ne vidis i ne znas kraj. Nekako lagano dopisivanje je krenulo sa mojim zauzetim frendom-cijeli dan polako. i eto u 23 me izvukao iz kuce na cugu uz more. Alikohol i more nikad nisu dobra kombinacija. Rekao je draga moja, znas sta dvoje ljudi poveze-njihove samoce! A ja se  vec duze u svemu osjecam samaJedno je vodilo drugome, nocna i mocna kupanja i budenje pored njega. Na kraju ne znam vise sta mi je u srcu, sta mi je u glavi.. Sve se ispreplelo gore nego u sapunjari. Za sada sam vec zadnjih 3 dana u bijegu od jednog i drugog..A i od sebe

| loli_pop19 | 16. srpanj 2011 19:36:12 | 2 komentara

In my secret life...

Idemo nekim redom, a reda nikako nema...

Dakle Faca...Bio i ostao. Ljeto mi je proslo u zaboravu i zabavi. Pomislih eto oporavka..Izbacis sav visak iz sebe, posvetis se sebi..Daleko od njega, daleko od svega..Neka nocna i mocna kupanja pomjesana znatnim kolicinama alkohola i ta cudna sloboda. Vracanje na onu staru mene.Onu koju je uspio pretvoriti u nekoga tko sjedi doma i ceka i ona koja je sad opet poletjela i procvala....Premda sam znala da svoje probleme ne mogu strpati u kofer i da nakon povratka u civilizaciju biti cu opet suocena s njim na sah-mat...

Dakle kao da sam pustena iz neke klinike za odvikavanje od poroka( izgradila sam svoju oazu srece i mira ) i onaj strah povratka na staro. Tj.izlozenost njemu...Nakon par dana u tom istom gradu eto i moje najvece droge nadohvat ruke...S obzirom na mjesece sto se nismo vidjeli imali smo neki fini odrasli susret s onim standardim pitanjima po bontonu. Pao je i njegov pogled cuveni zbog kojeg svaki put sve sjebem, ali ovaj put sam ostala u prijateljskom raspolozenju. Nisu mi koljena klecala...Bitno je naglasiti ovaj put...Imam neki dojam da je ljeto ucinilo svoje, da sam ga se oterasila...Da mogu dalje...

I eto me dalje...Nisam to ni u stanju analizirati kako mi ide...Upoznala sam nekog novog. Tj. i nije novi. Novi je samo u ovoj temi. Znam ga od prije i prica ima smisla jer sam imala neke cudne osjecaje prema njemu svaki put kad bi se sreli.Ali kad ih nikad nisam uzimala za ozbiljno, nisam htjela razmisljati o njima...Ignoreee....A i ti susreti nisu bili tako cesti...I eto pozvao me pred par dana na neki izlet..I skupih hrabrosti i otisla sam s njim. Znate onaj tren..To je to, to je nesto sto si zelio cijelo vrijeme..Taj film, tu pricu...Taj dan smo lutali po otocima, sjedili u finim restoranima, slusali odlicnuu i glasnu muziku u autu i smijali se neprestano. Ali, ali i jebeni alii....Ja sam to sve zamisljala s Facom..Uvijek sam vidjela njega u tom filmu uz spontane izlete, morske plodove i skupa vina...Samo sam htjela od njega jedan takav dan....

Pogled mi je pratio krajolik po tim romanticnim cestama kroz koje smo prolazili...Pravi pjesnicki prizor...I razmisljanje negdje u daljinu..Proslost treba pustiti skupa s vjetrom..i pogledam tog covjeka pored sebe i obecah si da to necu pokusati unistiti zbog nekog koga nema i tko nije spreman za tu ulogu u mom zivotu..Nema mjesta za nekoga tko ne prati scenarij....

I stajali smo na trajektu, dok je vjetar teturao oko moje kose i poljubio me...More je donjelo neki novi pocetak...I proveli smo noc na otoku, samo smo zaspali skupa da ne unistimo caroliju....I tako sam ostala cekati....Jer moj novi frajer je stalno po putovanjima....

I dok sam setala ulicom jucer vrteci filmove, konfuzije u glavi i opiranje nekoj novoj zaljubljenosti..trgnula me glasna truba...Faca...Faca...I samo si obecah da se necu odupirati...Vrijeme je da ja njemu potrubim za rastanak...Jer ja zasluzujem svoj film i tu osobu iz maste koja je eto postala stvarna.....

"In My Secret Life"

I saw you this morning.
You were moving so fast.
Can’t seem to loosen my grip
On the past.
And I miss you so much.
There’s no one in sight.
And we’re still making love
In My Secret Life.

I smile when I’m angry.
I cheat and I lie.
I do what I have to do
To get by.
But I know what is wrong,
And I know what is right.
And I’d die for the truth
In My Secret Life.

Hold on, hold on, my brother.
My sister, hold on tight.
I finally got my orders.
I’ll be marching through the morning,
Marching through the night,
Moving cross the borders
Of My Secret Life.

Looked through the paper.
Makes you want to cry.
Nobody cares if the people
Live or die.
And the dealer wants you thinking
That it’s either black or white.
Thank G-d it’s not that simple
In My Secret Life.

I bite my lip.
I buy what I’m told:
From the latest hit,
To the wisdom of old.
But I’m always alone.
And my heart is like ice.
And it’s crowded and cold
In My Secret Life

| loli_pop19 | 30. rujan 2010 15:54:19 | 2 komentara

Meet me halfway

Uh eto me opet..Na pola puta, posvađana sama sa sobom. Najgore je voditi bitke s razumom i srcem. Dvije strane, samo jedno rješenje. Srce gori, razum hladi sve dok ne poludim i kažem dosta. Ali ja uporno, jedan dio ga mrzi, drugi dio ga ljubi. Jedan dio je tužan, drugi sretan i tako u krug..Vrtimo se vrtimo mi..Ja nastavim par mjeseci mirno dalje, bar to mislim i eto jedna njegova pojava, riječ bude dovoljna da se krenem svađati sama sa sobom. Najgore je kad si svjestan da nekog ne možeš imati u potpunosti i da ćete na kraju iznevjeriti. Na kraju uvijek pristajem i na to malo. Par dana ludila čini mi par mjeseci sreće i bez njega. Stvarno je u životu dovoljno malo za sreću, a opet tražiš puno. Znam da je vrijeme nije na našoj strani, al eto ima jedna pjesma denis& denis voli me još ovu noć

Umrla bih noćas od umora i sna, umrla od suza među zvijezdama
Voli me još ovu noć
Pogledom me svojim uspavaj nježno i dodirni me, toplim dahom svojim poželi mir,
Svako dobro prije no napustiš moj svijet
 

I još ta noć uvijek je cijena moga mira. Prošlo je dosta od kada smo zadnji put bili skupa sami...Ali znam da se nešto sprema.Da ćemo se naći na pola puta jer previše je toga kad smo samo u blizini i razum to želi spriječiti, a srce želi samo podivljati..I ja ne znam kako da se više obranim od toga, možda križem i češnjakom..hahahhaha

slatki grijeh, ,loš a opet tako dobar.....

| loli_pop19 | 12. veljača 2010 19:21:28 | 2 komentara

Pisi, pisi mi...

Glupost. Kad se nades u takvoj praznini iz koje ne mozes van...Pisanje je uvijek pomagalo. Sad vise ne znam od kuda da vucem snagu. Ovo je neizdrzivo. Ljubav..Zbilja cudna stvar..Jbg...priznajem Faca je bio onaj pravi i od kad je otisao, ja ne znam kako dalje. Stvarno...zapela sam, svi ovi poslije..ispada da u svima trazim njega..Ne ide...

USPOMENA NA NEMOGUCU LJUBAV JE BOL NA KOJU SE S VREMENOM NAVIKNES ZIVJETI...

i ja opet vjerno cekam da vrijeme ucini svoje..Da me spasi...Dode mi da se odselim...jer sve me podsjeca na njega i kad se tako zamislim ulicom hodajuci cujem trubi netko..Eto njega, u svom autu..Ni ne sluti da mi time ne da da zivim....

| loli_pop19 | 15. listopad 2009 19:05:16 | 2 komentara

ooo happy day =))

OK,presumljivo cim se probudih ovako apsolutno sretna. Samo se smjeskam po kuci. Joj, tip br.2 mozda sam ga podcijenila. Uspio me pozitivno iznenaditi ovih proteklih dana.Uz to sve je prisutna i ona glupa kemija. Sva se najezim.Nisam imala mira i izasla sam iz kuce u setnju i srela ga slucajno. Moram pobjeci od tog njegovog osmijeha. Baca neke cini na mene. grrrr, slaba ne smijem biti. Spontano je spomenu kavu ovih dana. MMM,samo sam se nasmijala i nastavila tako ulicom. Sa smjeskom kojeg tako dugo nisam imala na licu. Cak mislim da su sasvim obicni prolaznici primjetili to isijavanje.....Have a nice day

| loli_pop19 | 1. listopad 2009 15:22:33 | 1 komentara

Maledetta primavera

Eto me opet nakon stankice..Etapa Halida je prošla.Pošto se dogodi jednom u godini smatram da je opravdano..hehe..Ali opet sam neposložena..Zvučim suludo. Vidim oko sebe, imam sve što ti treba za normalno funkcioniranje; stan,posao, obitelj i prijatelje koji su uvijek tu...Sve je posloženo, svi ti prioriteti..Ali ne mogu pobjeći od tog osjećaja..Zove se praznina. Potpuno sam prazna. Valjda je to ona faza nakon što nekome daš cijelo svoje biće, pređes sve granice i vidiš da se nije isplatilo na kraju priče. Onda nastupi bol, razočaranje, suze, prođe vrijeme da se opet posloziš, da izbaciš prvi osmijeh nakon toliko vremena i pocmeš se smijati..malo po malo, nastavljaš.Ali ne zaboravljam to.Cijeli taj postupak, to putovanje i to da sam izgubila sebe negdje po putu. Faca me emocionalno oštetio.I to je taj put bez povratka. Karta u jednom smjeru. I moj vlak je stao. IAli nakon dvije godine skupih snage i iskočih iz tog vagona i trudim se dalje..

Na godišnjem sam.To je novost..Nekako idu ti dani, uživam u njima, ali osjećaj me ne popušta čim dođem doma..pozdravim tišinu i otvorim vrata dobroj staroj praznini..Zapem u suzama u zadnje vrijeme..Neki val depresije "iz nekih starih razloga, ne mogu da se sredim "....

A tip br.1 nisam ga vidjela duže...zvučati će čudno, pogotovo što želim pobjeći od tog osjećaja...Fali mi..Da..Način na koji kaže dobar dan, da ušeta u prostoriju, uhvatim se kako u danu često odlutam mislima do njega....Ma..mislim da je to sve faza..čisto da se odmorm od praznine..jer više ne vjerujem nikome...I ne mogu..Osjećaji su non stop u sukobima.Srce i razum su davno rekli do viđenja...

Mali br.2 duga priča..Ali u dvije rečenice.Izašla sam na kavu s njim i znate ono sve je to super dok se ne zagrebe ispod površine. I jesam, tašt je a i dijeluje pomalo šovinistički..ah ta kava je tema za jedan cijeli post.Uffffff..Ali kako sam ja odveć paranoična dala sam mu još jednu priliku, izašli smo van s društvom..To definitivno nije bilo to. Samo ću reći još ovo pa će svima biti jasno. Nisam ga više mogla slušat i doveo me do te mjere da istrčim od društva do prvog šanka u tom klubu. Sama sam se naljepila na šank i narucila dupli balić..sve je jasno.....

A mislim da ova jesenja depresija ima veze i sa činjenicom što mi je brzo rođ. Zaključujem kako je to uvijek ista priča, ne znam više zbog čega sam takva u to doba godine..Ma.

| loli_pop19 | 23. rujan 2009 1:07:23 | 2 komentara

U meni jesen je

U meni jesen je

mada kažu svi

da sad je proljeće

U meni tuga je

jer si ti ko zna gdje....

Nekako me Halid inspirirao..stopila sam se s pjesmom, a stvarno nisam tip od tih narodnih pjesmuljaka..ali pjesma je prekrasna..I mir oko mene..Imam osjećaj da cu do kraja posta posegnuti za papirnatim....Nije ni važno.

Srela sam Facu danas..Obećala sam da nema pisanja o njemu..Ali netko tko mi je po prvi puta uspio slomiti srce, ostaviti potpunu prazninu u meni nakon 2 godine će uvijek svojom pojavom nešto izazvati. I uspio je..Izvukla sam tu emociju iz sebe, a tako sam je uredno pospremila. Voljela sam ga. Danas sam ga po prvi puta pogledala i vidjela da su između nas ostale samo uspomene.To sam prepoznala u tom njegovom pogledu. Uspomenu. I izvukla sam je. U usputnom razgovoru, napomenuo je da mi je sad brzo rođendan, zar ne? Iznenadio me, jer nisam ni mislila a niti očekivala od njega da zapamti to...I sjetih se prvog mog rođendana. Kišnog dana, njegove smeđe kožne jakne i mokre kose u 21 sati navečer gdje kaže došao sam ti čestitati rođendan i poljubi me....Zašto uvijek pohranimo te trenutke?? Kad tad osvanu. Zbog svih ružnih stvari zaboravih one lijepe trenutke s njim...I to je taj pogled. Ta uspomena i dvoje ljudi koju su krenuli svatko svojim pravcem.

Sve isto je

ko nekada

sve isto je

ali ništa isto nije..........

Uspomene..Teret koji ostaje zarobljen u vremenu i opće prisutna pojava....

Danas ako isključim uspomene je bio lijep dan...Onaj potencijalni tip br.2 mi je dao br...gledam u komad papira i pritišćem mišem na tipku play u svom playeru..Jer....

U meni jesen je............Večras, sutra...imala sam pravo..Tražim papirnate....

| loli_pop19 | 10. rujan 2009 1:01:46 | 2 komentara

Tisina

Cini se da su ovi moji postovi postali jednom u pola godine..A jbg-a...Mene to vrijeme jebe...Sad ce ga na srecu biti vise.Godinji jos malo, 3 tjedna odmora...Idem negdje gdje me nitko ne zna,hehe.

Ali dosta o poslu, posvetum mu previse vremena sad zelim ovaj papir iskoristiti samo za sebe..

Emocionalno stanje..Sjebano kao i uvijek..Taman kad sam mislila da sam se uravnotezila eto meni udarac koji me izbaci iz te balanse...i opet negdje visim...Ili iskrenije opet mi netko visi nad glavom...

Pa, pocmimo.....Faca...Stvarno je odigrao svoju ulogu u mom zivotu...I radosna vijest sto sam ga potpuno izbacila...Iz sebe, mobitela,glave, okruzenja...Da mi je netko rekao da tako izgleda taj dan..Namijala bi se i rekla ma kakvi...Ali ne boli vise, suze sam potrosila odavno..sad se stvarno smijem nakon dugo vremena.Izljecih se...necu vise ni o njemu..Ne zasluzuje niti jedan redak..Ali pitate se sto je poremetilo moju ravnotezu...

Idemo ovako..Situacija 1. Stara simpatija..Mislih da sam ga prerasla..Decko koji me nekim nesretnim spletom okolnosti zajebao za novu godinu...I od tad se nije javio...A ironija da se vidimo konstantno..Eto do nedavno me izbjegavao, a sad...sad je opet ko nekad.Valjda je nakon toliko vremena skuzio da sam cool i da sam presla preko toga..jer sam zaignorirala cijelu pricu..Ali zavarah ja sebe...Meni to nikad nije bilo gotovo..Pa nismo imali nikakav kraj..A u svakoj prici to mora biti...Nedovrsenost je nesto najgore sto se moze dogoditi..Iskrsne ili nakon pola godine, 2, 10...Nikako zavrsiti...A ja sam taj period izgubila glavu za njim..imao je sve ono sto sam ikad mogla pozeljeti, svaku stavku sa popisa savrsenog frajera mogao je ispuniti..Ali njegova slaba tocka je njegov posao( sto je meni slatko) u kojem je cijelim bicem 24/7..Mozda se neki pitaju sta ce mi to..Tip koji nema puno vremena..Ali ja...Ja vjerujem da bi se mogla s time nositi...Nikad mi nije dao priliku...A prica je stavrno od samog pocetka bila beskrajno predivna..Jednom i napisem kako se to sve odigralo..Nisam nikad mogla,jer zaignorirah to..Nastavih normalno svaki dan. I onda opet on. To je opet onaj isti A. s pocetka cijele te price, opet se sali,smije sa mnom, prica i opet...ma opet sam uhvatila njegov pogled...I od tad...Nisam vise normalna......Ne znam,pustam vrijeme da ucini svoje, zelim napokon znat taj kraj..ruzan,lijep ali samo da je nekakav.dostojan da zakljucim redak..A cekah ga dugo,predugo..Ma ne znam, zajebat ce me opet...Ovo sto je sad opet izmedu nas prije svega prijateljstvo ne zelim zajebat, jer trebalo je dugo da to postignem...Neki feeling mi govori da je on sve ono sto zelim....A ne mogu imati...

Situacija br.2..Sta bi rekli kad bi vam se neocekivano pojavio frajer iz fantazije na vratima...e pa,dogodilo se...Slucajnim pogledom smo uboli jedno u drugo...I opet me netko gleda, s nekom njeznoscu...A decko je stvarno predivan...Toliko da samo razmisljam kako bi bilo sjesti s njim na kavu..Da li bi izgubio svoju draz...Ona teorija kad zagrebes, nema nicega..Hm..Ali ja ga drzim na distanci..Ne mogu nam dati priliku..Kad ni sama ne znam gdje sam...Ovo bi bio laksi put...I takve se stvari,osobe dogode jednom ili vrlo rijetko...A on me svaki dan gleda, smijeska se, i razgovara...I uhvatih kako se u par situacija ponio ko pravi kavalir....Ne znam....Ima neke kemije, da i je nesto zalutalo u zraku ili bi to mogao biti taj koji bi mogao sve te strahove otjerati....

Cekam jos 10 dana da se maknem i od jednom i drugog,dane provodim najbolje sto znam...Kroz smijesak i onu da vrijeme cini svoje i da za sve postoji razlog i sve sto je sudeno se i dogodi..Vidjeti cemo sta je zapisano......

| loli_pop19 | 4. rujan 2009 1:39:46 | 4 komentara

Hit the freeway =))

Izgleda da uspijevam...zaboravljati ga...Ignorirati i uzivati u zivotu..Sto se svega ostalog tice poslozila sam napokon neke prioritete..Ovo djeluje kao srecaa...Joj kako cudan osjecaj..hahah =))Pa ajmo ovako od tezega..haha..To bi dakle bio Faca...vidjela sam ga 2 puta u jednom tjednu..slucajno..Prvi dan je bio izrazito sarmantan..Bio je to onaj isti Faca koji me osvojio prije 2 godine..Muskarac koji jednostavno ima ono nesto...Nesto sto mene pretvori u tako bespomocno stvorenje...Ali uspijeh se odrzati na nogama..razmjenila sam 2 recenice s njim i koji osmijeh...Da to je on, i to sam ja preko puta njega..Smjesimo se jedno drugome kao dva dijetea...Ali ni prvo ni drugo dijete nisu isto kao i pred dvije godine...Ovaj prvi je svoje pravo ja pokaza tijekom dvije godine, svako par mjeseci je lagano razotkrivao neku svoju stranu...a ja sam i dalje naivno vjerovala..I sad to drugo dijete stoji ispred njega i gleda kako je sazrijelo..jos uvijek nije ravno prema njemu, ali vise ne pada na stare trikove laskavog muskarca...Skrenem pogled i polako zavrsavam razgovor..on krece s tepanjem..ja se pozurujem i odlazim...U nedjelju se opet susrecemo...on dolazi s drustvom, ja za svojim poslom i iz cista mira kaze mi da se smirim..pitam ga u svezi s cim a on kaze u vezi svega..naravno u trenutku kad je to izgovarao bio je natankan kojom litrom alkohola...A ja ovaj put ne sutim, i i vracam mu..ostak veceri vise ne pricamo...I bolje....Nije imao ni najmanje prava to reci jer sam se cijelo vrijeme obracala svojem najboljem frendu i znate ono kako se mi zene volimo zezati i saliti tako se i ja smijem sa svojim frendom i zovem ga od milja nekim zenskastim nadimkom..gdje ovaj kaze tu recenicu od ciste ljubomore....i filozofiranja....a nema prava..Uplitati mi se svako toliko u zivot i smetati mi....Dosao je taj dao u drustvu u kojem je bilo i par zena...Zena za koje sam sigurna da su bile njegove, jedna bivsa i jedna potencijalna..Jer vidim nju...Preko puta sebe..Tu plahu zenskicu..i vidim joj odraz vjernog psica..trci i gleda u njega...I ceka da on kaze vau, vau...sjetim se izjave svoje nabolje prijateljice...gdje mi je rekla za moje dobro...draga on nije niciji, on je svaciji...I je....Ovaj put malo dijete s pocetka price nece otici u sobu plakati vec se krene smijati sebi kako je bilo naivno..Mislilo je da ima najljepsu ljubavnu pricu, a ta se ljubavna prica pretvorila u dvogodisnju agoniju mojih suza, jako rijetkih sretnih trenutaka i emocionalnog sloma...I sad kako ide vrijeme smatram da je kadkad  najbolje sve pustiti zaboravu...I dobro sam..Nema ljutnje, nema vise ni leptira....sve postaje ravno..cudno...let it go...jako cudan osjecaj..Mozda me i oslobodi..A nekako sam poletna ovih dana...Budim se s veseljem..radim i nadem vrijeme za izaci iz kuce, nadmijati se u dobrom drustvu..Oh,da smijati...od srca kako je to lijepo..i kako toga na meni nije bilo jako dugooo...Lazni je bio, ali sad ga prekriva stvani smijeh koji zadnjih par dana ne silazi s lica......

| loli_pop19 | 9. srpanj 2009 1:06:18 | 2 komentara

she's like the wind...

Danas sam shvatila da je to jedan od onih dana gdje moram dalje...Da..probudih se i rekoh pokusat cu..Danas sam imala slobodna dan, i do sest popodne bila sam nepomicno tijelo, rascupane kose i razmazane sminke ulezeci na boku nepomicno u kratkoj majici i buljeci u tv...Na njemu nista pametno...i pozeljeh na tren tako ostati cijeli dan..zaglaviti u tom trenutku...Ali neka iskra je u meni proradila i nazvah dobrog starog frenda i uzeh sve one fasade od olovka, sminki, maskara sto mogu sakriti tugu na licu mom..stavih najljepsu obleku i rekoh sebi necu biti takva..slomljena...Danas cu biti najljepsa na svijetu..makar morala glumiti...Frend me pohvalio i rekao wow di ti ides...Uglavnom otisli na palacinke..Slatko je u meni pobudivalo tako gorak okus...Spustili se do grada i proveli vecer u mirnoj gradskoj kafani sjedeci u hladovini terase s vinom u casama....Tri, cetri case i ja zivnuh...Sad se lagano trijeznim s dozom glavobolje koja je pomjesana s suzama..Jer da,sminka ide na dolje,ostajem sama...Sva razmazana...Danas sam nazdravila za Facu...Rekoh zbogom..Sebi, njemu i svojim osjecajima....Idem dalje..zvucim ko propagandni pano za Hdz...ali stvarno zivot ide dalje..ja ovako ne mogu...Da me non stop neki njegov susret osamari, i ostanem onesvjesteno narednih 10 dana..dok on uzdignute glave koraca mirno gradom..A ja tako ostah lezeci emocionalno izudarana..Nisam od onih koji cvile, vise te nema i sta tu mogu..nisi valjda lud da se stidis sto si me prognao istocno od raja,bar se nasmjesi kad me vidis OSTANI ĐUBRE DO KRAJA....

| loli_pop19 | 9. lipanj 2009 2:47:12 | 2 komentara